Skip to content

Rad sa decom i starijima

Razvoj grafomotorike kod dece nesumnjivo je značajan za pravilan razvoj i napredak.

Razvoj se može stimulisati kroz razne igre i vežbe: gužvanje, cepanje, seckanje ili savijanje papira ( japanci uče decu origami veštinu od najranijeg uzrasta, već od 2 godine),  slagalice, nizanje perli, bockanje slagalica, igre sa plastelinom i oblikovanje, povezivanje linija i tačkica…

Već u uzrastu od 3-5 godine moguće je raditi sa decom – hvat olovke je sa sva tri prsta što je odličan početak i preduslov. Šaka se već cela miče, tako da je mogućnost stvaranja kontinualne linije izvesna. U ovom uzrastu dete može već lako da uočava isto i različito, odnosno u stanju je da odluči šta je uljez u kompaktnoj formaciji.

Do

5

godine dete će već opredeliti svoju dominantnu ruku

Sam proces fraktalnog crtanja ojačaće informacijsku neurološku podlogu, tako da će ova motorička sazrevanja biti ohrabrena na zdrav i pravilan način. Ukoliko postoji problem, obzirom da je grafomotorika sposobnost koja se razvija, ali i vežba, samim tim se problemi koje dete ima mogu rešiti vežbom. Grafomotoričkim vežbama dete ne razvija samo motoriku već i pažnju, koncentraciju, orijentaciju, lateralizacija i govor. Ono pamti ranije usvojene pokrete i koristi se njima u novim situacijama

 

Kroz specifično oformljen program moguće su grupe ali i pojedinačan rad, kao i rad u porodici.


Rad sa starijima

Iako u životnom dobu koje ne nudi nove razvojne izazove, ova starosna grupa predstavlja jednu od grupa koja može da ima i zaista ima, najuočljivije i veoma brze benefite u pogledu poboljšanja raspoloženja, komunikativnosti, pokretljivosti, želje za socijalizacijom itd. Obzirom na vreme u kojem živimo, starije osobe su uglavnom lišene vremena provedenog sa porodicom u meri koja im je potrebna. Nadalje, mali broj je u stanju da osmisli i aktivno oplemeni svoje dane i uglavnom ih svode na monotonu i iscrpljujuću rutinu.


Rad sa starijima podrazumeva

Pre svega aktiviranje neuroplastičnosti i potenciranje neurološkog odgovora na motoričku i zatim stimulaciju bojom. Takođe, uslovljava određenu vrstu vremenske angažovanosti koja ovoj starosnoj grupi daje psihološki podsticaj i realno uverenje da im predstoji značajno otkrivanje nepoznatih osobina i oblasti koje nisu ni znali da postoje, niti da mogu imati kvalitetnog uticaja na njihov svakodnevni život: pronalaze nove talente, ohrabruju sebe u zdravstvenim izazovima, evociraju pozitivne emocije i uključuju se u socijalno okruženje na aktivan i pozitivan način.

Rad je preporučljiv u grupama, jer je tako moguće pojačati socijalni podsticaj koji je percipiran kao najvažniji za ovu starosnu grupu. Ukoliko se radi o osobama sa težim neurološkim problemima moguće i preporučljivo je raditi u manjim grupama ili pojedinačno.

„Naše vrline i naši promašaji su neodvojivi, kao sila i materija.

Kada se odvoje, nema više čoveka.“

Nikola Tesla